Solinjani

From Wikipedia:

Soline is a small Croatian village on the island Dugi otok in the bay of Solinšćica. It is located in Zadar county, and the name is derived from the Croatian word "sol" which means salt.

One kilometer west is the bay of Saharun commonly referred to by locals as 'Sakarun', widely considered the most beautiful beach on the island. (Side Note: top in Croatia)

The village was founded in the 12th century and has the church of Sv. Jakov which was built in the 1500s and decorated in the 19th century.

The village has two piers for small and medium sized ships and just over 100 homes. The Annual Festa or festival is held on July 25. The summer time population is generally 500 or more people on any given week and consists mostly of the descendants of the year round residents who vacation on the island.

The village is primarilu residential. Electricity originally came to the village in 1963 and phone service was not widely available during Yugoslavian occupation. Most homes did not get private phone lines unil the after the Homeland War.

At the peak of it population, over 350 people lived in the village and two separate schools were run. One of which is used a civic center of sorts (now a store and CAFIC) and the other mostly decaded due to lack of maintenance.



Soline su malo slikovito naselje na Dugom Otoku. Nalazi se u velikoj uvali Solišćica. Ime je dobilo po starim solanama koje se nalaze u istoimenoj uvali. Dijeli se na dva tijela, i to na Buru i Japar. Prvi puta se spominje u ispravama davne 1114. godine i ujedno je time i jedno od najstarijih naselja na Dugom Otoku.Soline su položene na istočnoj strani široke uvale pa ih ljeti osvježava ugodni maestral. Pokraj Solina nalazi se uvala Saharun, inače vrlo privlačna turistima. Sama plaža nalazi se dvadesetak minuta od samog mjesta. Kristalno prozirno more privlači mnogobrojne turiste diljem svijeta upravo na plažu Saharun. Najbliže mjesto Solinama je Božava. U Solinama postoji trgovina "Iva" i caffe bar "Lovre" te dobre mogućnosti smještaja i prehrane u kućnoj radinosti. Mjesto je izolirano i pogodno za miran odmor uz čisto more u privatnim kućama za odmor. Crkva sv. Jakova (apostola) prvi put se spominje u 15. stoljeću, a 1547. godine bila je renovirana i prekrivena kamenim pločama. Ista godina bila je uklesana na nadvratniku portala glagoljskim pismenima – inscriptione glagolitica, ali je taj natpis uništen udarom groma 1879. godine. U župnoj crkvi se čuva vrijedan gotički kalež na čijem je podnožju ugraviran latinski natpis koji svjedoči da je bio izgrađen za crkvu sv. Grgura u Vrani “pro anima Drage filiae Matei Bonmig – za dušu Drage, kćeri Mate”. U Soline je dospio mnogo kasnije (v. I. Petricioli, Zadarsko otočje, str. 104). Crkvu sv. Jakova u V. Ratu (Soline) dala je podići zadarska plemkinja Dobra, udovica Jakova Fanfonje. Sačuvan je dokument od 24. kolovoza 1397. u kojem izvršioci oporuke isplaćuju zadarskom graditelju Andriji Desinom 300 dukata za gradnju crkve sv. Jakova u V. Ratu (Soline). Izbor zaštitnika (titulara) je svakako u vezi s imenom Dobrina pok. muža Jakova Fanfonje (v. Emil Hilje, zadarski graditelji, Radovi Fil. f. Zadar, 1992. str. 128). Crkva sv. Jakova naziva se 1424. god. “Ecclesia S. Jacobi posita in Puncta Insulae Magnae… na Rtu Dugog otoka”, tj. u Velom Ratu. U to vrijeme crkva sv. Jakova je bila jedina na području zapadnog rta Dugog otoka, tj. Solina i Velog Rata. Soline su bile tek zaselak Veloga Rata, a oba mjesta podređena Božavi (v. A. R. Filipi, Radovi JAZU u Zadru, sv. VI-VII. Zagreb 1960, str. 153.). Mjesno groblje se nalazi nedaleko župne crkve. Župnikov dom je izgrađen 1850. i 1896. god. proširen.