Osamdesete u Zagrebu

Za svu djecu koja su rođena i preživjela sedamdesete i osamdesete u Zagrebu!

Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni iako su naše majke, kad ih je boljela glava, pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće, i nikad nisu bile testirane na dijabetes.
U to vrijeme na bočicama sa lijekovima, na vratima i ormarićima nisu postojala upozorenja u stilu ”Čuvati daleko od dosega djece” .
Mi, kad smo imali 10 ili 11 godina, nismo nosili Pampers pelene i pišali u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u automobilima bez sigurnosnih pojaseva i zračnih jastuka, nismo morali imati kacige na glavi kad vozimo bicikl ili role.
Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta a ne iz bočica kupljenih u supermarketu. Dijelili smo bočicu Cole sa našim prijateljima i NITKO ZBOG TOGA NIJE UMRO!
Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi maslac, pili cole koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli zato jer smo se STALNO IGRALI VANI!
Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, sve dok se ne upali ulična rasvjeta: skrivača, planova, klisa, pikulanja, partizana i nijemaca, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo dječja mašta bila u stanju smisliti.
Nerijetko nas nitko nije mogao pronaći po cijeli dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo dane praveći trokolice od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. Nakon nekoliko padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem.
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni problem sa koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.
Nama ispred škole nisu prodavali drogu...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (nego samo dva), nismo imali video rekordere, surround sound, mobilne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms.......
MI SMO IMALI PRIJATELJE I IŠLI SMO VAN DRUŽITI SE SA NJIMA !
Padali smo sa drveća, znali se izrezati staklom, slomiti zub, nogu ili ruku , ali naši roditelji zbog toga nikada nisu išli na sud.
Igrali smo se lukovima i strijelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu, i sve smo to preživjeli bez posljedica!
Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.
U stvari, roditelji su nam često bili stroži od zakona!
Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva .
Naše su generacije proizvele najbolje izumitelje i znanstvenike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na pogreške, uspjeh i odgovornost.
I naucili smo živjeti s time !

I ti pripadaš toj generaciji?

ČESTITAM!